I šta se uopšte dešava  sa vama kod psihoterapeuta?

U našem društvu još uvijek ne postoji dovoljno realna slika o tome šta psihoterapeuti uopšte rade. I to nije čudno. Ni sama prije par godina nisam bila sigurna kakav je to tačno posao.Međutim, shvatim ja tako da dobar dio mojih sugrađana misli da se psiholog, psihijatar i psihoterapeut bave identičnim poslom, a da su različiti nazivi njihovih zanimanja zapravo posljedica neke godinama tolerisane greške u sistematizaciji.

–           E, drago mi je. A čime se ti baviš, šta si završila?

–           Ja sam psiholog i psihoterapeut u edukaciji.

–           Mhm… Trebam ja kod tebe doći. Da vidiš da li sam normalna i da popričamo. I da mi daš neke tablete… Čekaj… Da li kod tebe dobijam tablete?

slika-za-tekst-1

Pa dobro. Kako u našem narodu još uvijek vlada zaziranje od bilo kakvog kontakta sa „onim kod kojih ideš kad poludiš“, razumljivo je da ni poznavanje razlika među ovim zanimanjima nije visoko na njihovoj listi prioriteta. Zar da neko pomisli da to znate iz iskustva?!

Zbog čega je uopšte bitno znati razliku između tih zanimanja?

Zbog tebe! Nije naročito bitno da li tamo neko smatra da je razlikovanje P&P&P pokazuje zavidan nivo vaše opšte informisanosti i kulture. Važno je razlikovati ova zanimanja kako bismo tačno znali kome da se obratimo ako procijenimo da za to postoje realne potrebe.

Psiholog, psihijatar, psihoterapeut… Ko je ko? Šta ko radi?

Mnoge moje kolege su se već potrudile da detaljno napišu osnovne odrednice između tih zanimanja, pa ostale razlike možete pogledati kod njih. Ja ću ovdje navesti samo najznačajniju razliku među njima – a to je fakultet.

slika-za-tekst-2

Dakle, kod nas iliti na brdovitom Balkanu, zvanje dipl. psihologa dobija neko ko je završio dodiplomski studij na Filozofskom fakultetu (odsjek Psihologija). U istim tim zemljama, zvanje psihijatar dobija neko ko je završio dodiplomski Medicinski fakultet i ispunio uslove za primarno usmjeravanje u oblasti psihijatrije. E, sad… Iako su srećni i zadovoljni donijeli svoje diplome (i specijalizacije) kući, ni psiholozi ni psihijatri još uvijek nisu postali psihoterapeuti! Zvanje psihoterapeuta dobijaju tek kada se obrazuju u okviru neke od priznatih psihoterapijskih škola. Takve edukacije ni prostorno ni sadržajno nisu povezane sa fakultetima koje su završili. Obuka za psihoterapijski rad stiče se u okviru za to posebno predviđenih Centara ili Udruženja i traje najmanje 4 godine. Razlike koje postoje između psihoterapijskih škola se ogledaju u dominantnom pristupu i tehnikama koje psihoterapeut koristi tokom rada sa klijentom. Opis osnovnog koncepta svakog od psihoterapijskih modaliteta koji su akreditovani kod nas možete pogledati ovdje. Sertifikovane psihoterapeute iz većine navedenih pravaca moguće je pronaći i u našoj državi.

I, šta radi taj psihoterapeut?

Sjedimo, pričamo, i ja ti kao neki mnogo učen lik dajem savjete.

slika-za-tekst-3

E, pa nije to to 🙂

Nego ja sjedim i slušam. Dogovaramo se oko problema koji želite da riješite i utvrđujemo da li je njegovo rješavanje zaista u vašem najboljem interesu. Opet slušam. Provjeravam da li sam te dobro razumjela. Slušam i čujem fraze na koje mi se „pale alarmi“. Razmišljam u sebi kojom naučenom tehnikom ćemo razmrsiti te čvorove u mišljenju ili kakvom intervencijom bi mogli razbiti zabetonirane nefunkcionalne stavove. Slušam šta misliš o tome i kako se osjećaš. Pronalazimo nove načine reagovanja na stare situacije. Vježbamo. Popravljamo i dopunjavamo sve dok ne rješimo problem s početka priče.

Odmah na početku da razjasnimo – u terapiji učestvujemo oboje. Niko na svijetu nema moć da nas promjeni ako mu sami to ne pomognemo. Odgovornost za rješavanje nekog problema je ravnopravno podijeljena: pola odgovornosti je u mojim rukama, a pola je u tvojim.

slika-za-tekst-4

I nema to veze sa pameću, nego sa tim što je u prirodi čovjeka da automatski koristi ponašanje koje se nekada pokazalo kao korisno. Kada automatski reagujemo – mi ne razmišljamo. Zbog toga je potrebna druga osoba koja će nas u pravom trenutku prekinuti i usmjeriti nam pažnju na naše ponašanje. To je kao naučeni refleks. Nema te sposobnosti i snage koja će nam pomoći da se oslobodimo toga bez pomoći druge osobe. Što bi rekli – been there, done that. Nevjerovatno uzaludno gubljenje energije.

Prvi susret (ili hoće da me boli kod čika zube?)

Ako ste odlučili da krenete na psihoterapiju vrlo vjerovatno već imate neku predstavu o tome kako taj proces treba da izgleda. To je sasvim ok, bilo da ono što ste zamislili odgovara stvarnosti ili ne. Odlično „probijanje leda“ na prvom susretu je upravo razgovor o tome šta i kako ste zamislili da će to druženje izgledati. Nijedan psihoterapeut neće procjenjivati nivo vašeg znanja o vrstama i načinima provođenja psihoterapije. S druge strane, te informacije terapeutu mogu biti veoma korisne – ne, više nema ležanja na kauču, ali ako smatrate da u svemu tome mora biti neki postupak da bi sve to „radilo“ obavezno navedite šta je to! Tako ćete zajedno sa psihoterapeutom razdvojiti zablude od korisnih ideja. Ako zaista postoji adekvatan razlog za korišćenje nekih tehnika koje ste očekivali, zamišljali ili željeli u procesu psihoterapije, u dogovoru sa psihoterapeutom možete ih uključiti u sam proces rada.

Druga bitna promjena nakon izbacivanja kauča iz procesa „prčkanja po glavi“ je svakako ograničena (ili čak nikakva) fokusiranost na djetinjstvo. Da li će vas psihoterapeut pitati nešto o prošlosti zavisi od terapijskog modaliteta u okviru kojeg se odvija tretman. U svakom slučaju, svrha i cilj razgovora o prošlosti je adekvatnije funkcionisanje u sadašnjosti. Cilj svake terapije je nestanak ili makar smanjenje simptoma i sticanje sposobnosti slobodnog i funkcionalnog repertoara osjećanja i ponašanja. Narodskim jezikom, na terapiji postanemo svjesni uzročno – posljedičnih veza između naših osjećanja, mišljenja i ponašanja. U onom trenutku u kojem shvatite kako i zašto se nešto dešava,  postajete sposobni da promijenite tok i ishod čitavog procesa.

slika-za-tekst-5

To obuhvata gorespomenuto planiranje i vježbanje novog ponašanja, što je često najizazovniji (ali i suštinski) dio rada sa psihoterapeutom.

I hoće, nekada će biti neprijatno (kod čika zube 🙂 ). Ali dobijete lijep i širok osmijeh.

Ok… A gdje da nađem psihoterapeuta?

Kako su psihoterapeuti najčešće psiholozi i psihijatri (ali za neke terapijske pravce to nije pravilo), prvo mjesto na kojem trebamo da ih potražimo su državne ustanove koje se bave zdravstvenom zaštitom. Dakle – psihijatrije i centri za mentalno zdravlje, klinički centri, bolnice, poliklinike i slično. Porodični doktor je prva stanica u potrazi. U takvom slučaju postoji dobra šansa da naše zdravstveno osiguranje pokrije makar dio troškova psihoterapije.

Ako nismo uspjeli da pronađemo svog psihoterapeuta u državnom sistemu (ili nam on iz nekog razloga ne odgovara), potragu nastavljamo kroz istraživanje privatne prakse. Najjednostavniji način za to svakako je pretraživanje interneta, ali ne treba zanemariti ni raspitivanje i preporuke dobijene kroz razgovore „uživo“.

Na kraju, iz iskustva – psihoterapija je jedna od najkorisnijih stvari i najvećih ulaganja u sebe koju možemo sebi da priuštimo. Svjesnost i promjene koje doživimo tokom terapije vidjeće se u našem ponašanju, kao i u odnosima sa drugim ljudima. Putovanje će često biti neprijatno ali ćete i u takvim trenucima osjećati da vrijedi sve to proživjeti. Vrijedi, jer ćete osjetiti kako se ono malo dijete koje svi imamo unutar nas svakim trenutkom sve više uspravlja. I osjeti da je voljeno i prihvaćeno. Pa vas lijepo nagradi onim sveprožimajućim osjećanjem djetinje sreće. U tom trenutku naš život postaje kvalitetniji. I slobodniji. I shvatimo da mi imamo visoku moć odlučivanja i izbora za sve što se, od ovog trenutka, dešava u nama i oko nas. A to nije mali zalog za budućnost 🙂

 

 

 

 

 

 

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s